Naručite tretman online

Probiotici i znanost

Slika izvor: www.framesfitness.com

Crijevna flora može se definirati kao eko sustav koji se nalazi u simbiotskoj ravnoteži, pretežno sastavljen od anaerobnih (bez kisika) mikroorganizama. Takvu ravnotežu moguće je narušiti utjecajima iz svakodnevnog okruženja, hrane koju jedemo, bolesti ili uzimanje antibiotika, ali i drugih lijekova.

U tom slučaju nastaju promjene na crijevnom zidu koje omogućavaju propusnost tvari i bakterija te na taj način mijenjaju populaciju crijevnih bakterija, ali i funkcionalnost same stjenke crijeva. Poznato je da u crijevnoj flori živi više od 400 vrsta različitih bakterija, kao što su Lactobacillus, Clostridium, Bifidobacterium, Escherichia, Peptococcus ali i mnoge druge, na čiju ravnotežu mogu djelovati mnogi utjecaji. Crijevnu ravnotežu između ostalog održava želučana kiselina, žuč, pankreatične izlučevine, crijevna peristaltika i drugo.

Danas postoji ne mali broj studija koje potvrđuju da probiotici imaju sposobnost vraćanja mikrobiološke i imunološke ravnoteže u probavnom traktu. Probiotici predstavljaju mikroorganizme otporne na probavu i imaju sposobnost da se drže sluznice probavnog trakta.

Neka istraživanja su potvrdila njihovu korisnost, naročito Lactobacilus sojevi koji poboljšavaju imunitet i otpornost organizma. Imaju sposobnost pozitivnog djelovanja na Killer stanice (koje ubijaju patogene mikroorganizme) i T limfocite. Rasprava se još uvijek vodi oko optimalne terapijske doze kojom bi se postigla kolonizacija i pozitivni učinci u optimalnom vremenskom razdoblju. Generalno za probiotike se smatra da nemaju patogeni učinak na ljudski organizam i da postoji vrlo nizak rizik od nepoželjnih pojava.

U nedavnom istraživanju kojeg su proveli Zhiping i suradnici koristeći Bifidobakterije, Laktobacilus i Streptococcus theramophilus kod štakora s masnom jetrom otkrili su da je nakon 28 dana njihove primijene došlo do poboljšanja razine jetrenog enzima ALT i neizravnih markera inzulina. Ovaj učinak objašnjava se sposobnošću probiotika da djeluju na masne kiseline i beta oksidaciju u jetrima, a istovremeno normalizira abnormalnost mitohondrija (stanične organele koje proizvode staničnu energiju) i beta oksidacije. Uloga probiotika značajna je i kod bolesti dišnog sustava i alergija, bolesti crijeva, ali još uvijek nedostatan je broj znanstvenih istraživanja iako neki podaci upućuju da probiotska terapija može ukazati na kliničke prednosti.

Iz navedenog može se zaključiti da je potrebno dublje razumijevanje različitih probiotskih sojeva i njihovog mehanizma djelovanja koje će se postići kroz buduća istraživanja i nakon čega je moguće utvrditi ulogu probiotika u liječenju i prevenciji različitih bolesti.

 

Izvor: Gill HS, Guarner,F. Probiotics and human health: a clinical perspective, Postgrad med J 2004; 80:516-526. Stephen M. i sur. The intestinal flora and bacterial infection in cirrhosis. J Hepatol 2006;45:744-57. Zhiping i sur. Probiotics improve high fat diet induced hepatic steatosis and insulin resistence by increasing hepatic NKT cells, Journal of Hepatology, 2008, volume 49: 821-830