U Dubaiju je održan Arapski zdravstveni kongres na kojem se okupio veliki broj liječnika, farmaceuta i ostalih zdravstvenih radnika iz 153 zemlje svijeta na kojem se raspravljalo o načinima korištenja homeopatskih lijekova za smanjenje različitih zdravstvenih problema i troškova zdravstvene zaštite. Raspravljalo se o načinu implementacije homeopatske medicine u zdravstveni sustav pojedinih zemalja i kako poboljšati odnose liječnika i drugih zdravstvenih stručnjaka s pacijentima koji žele koristiti homeopatske lijekove. Teme kongresa bile su izravno povezane s komplementarnom medicinom u svakodnevnoj liječničkoj praksi, ali bile su usmjerene i na farmaceute kojima pacijenti svakodnevno dolaze s upitima o korištenju homeopatskih i  tradicionalnih biljnih lijekova. Naglasila se je važnost uloge farmaceuta u boljem razumijevanju prirodnih proizvoda što podrazumjeva doziranje, interakciju i edukaciju bolesnika.

Na kongresu su predstavljeni i neki slučajevi iz kliničke prakse kroz integrativni pristup uključujući i homeopatske lijekove. Prikazani su slučajevi opeklina na licu i  neki slučajevi alergija koji su liječeni homeopaskim lijekovima.  Kongresu su između ostalih prisustvovali dr. Peter Fisher, voditelj istraživanja u Royal London Hospital za integrativnu medicinu,  prof. dr. Kulwat Singh,sa Sveučilišta SH Medical College u Jamshedpur, Indija.

Codex Alimentarius predstavlja tijelo unutar institucija UN-a,  čine ga  Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Osnovan je s ciljem da čuva ljudsko zdravlje kroz propise koji trebaju osigurati zdravstveno ispravnu i nutritivno prihvatljivu hranu.

Poznato je da Kodeks  između ostalog određuje smjernice vezano za hranu, dodatke hrani, vitamine i minerale. Donio je preko 4.000 smjernica, standarda i regulativa o svemu što pripada hrani izuzev lijekova. Na samom početku svoga postojanja Codex nije bio obavezujući, ali danas je svoje djelovanje nametnuo svim zemljama, njegove direktive obavezujuće su za sve članice Svjetske trgovačke organizacije (WTO).

Živimo u vremenu kada će zdrava organska hrana postati nedostupna iz razloga što velike multinacionalne kompanije žele proizvoditi GMO hranu. Ali nije samo problem sa zdravom organskom hranom, već isti problem javlja se s prirodnim biljnim proizvodima i dodacima hrani.

Codex Alimentarius svojim propisima ograničio je slobodan pristup nutritivnim proizvodima s time što ne dopušta da se na proizvodu navode njegovi pozitivni učinci „kodeks izričito nameće ograničenja navođenja ljekovitih učinaka za zdravlje potrošača“ tvrdi P.A. Taylor. Još  2005. godine komisija Kodeksa donijela je direktivu o vitaminima i mineralima kao i dodacima prehrani (biljni proizvodi, čajevi i sl.) prema kojoj su definirane maksimalne količine za dnevnu upotrebu, a one su toliko zanemarive da ne mogu imati pozitivan učinak na potrošača. Istovremeno zabranjuje se svako navođenje na ambalaži da vitamini, minerali ili  biljni pripravci mogu spriječiti, ublažiti ili liječiti neku bolest.

Takva direktiva šteti proizvođaču navedenih proizvoda jer ne smije istaknuti pozitivan učinak proizvoda, ali i potrošaču jer mu je uskraćena informacija o dobrobiti proizvoda koji može imati učinak na njegovo zdravlje. Navedenim direktivama negira se stoljetna spoznaja da su dodaci prehrani bitan čimbenik u sprječavanju i liječenju bolesti.

Pravilnik o dodacima hrani kojeg smo u Hrvatskoj usvojili po direktivi EU zabranio je prodaju nekih ljekovitih biljaka, kao na primjer Gospinu travu, ali i neke druge.  Navedeni zakon je implementiran u naše zakonodavstvo bez otpora, a javnost nije upoznata iz razloga što se u medijima o tome nije raspravljalo. Svi proizvođači, uvoznici i distributeri prema naputku Ministarstva zdravlja bili su prisiljeni mijenjati deklaracije i ambalaže proizvoda na kojima ne smiju navoditi bilo koju bolest, a mnogi proizvodi  se više ne proizvode ako u svom sastavu imaju biljke koje su prema Uredbi stavljene na listu zabranjenih. Takvim odlukama i zabranama biljni pripravci, ali i svi ostali dodaci hrani omalovaženi su i minorizirani bez obzira što je njihova upotreba korisna i poželjna u prevenciji i očuvanju ljudskog zdravlja, ali i kao podrška u liječenju mnogih bolesti. S ovakvim propisima ograničava se upotreba dodacima hrani kao i informacije o njihovom djelovanju i učinkovitosti, dok s druge strane svojim propisima ne obavezuje proizvođače GMO hrane da na svojim proizvodima stave oznaku da su genetski modificirani, a u SAD-u su takve oznake zabranjene jer otežavaju prodaju, a potrošači su uskraćeni za informaciju  i ne znaju što jedu.

Codex Alimentarius kontrolira i uzgoj životinja, prema njegovim direktivama svaka životinja iz uzgoja mora biti tretirana s hormonom rast i antibioticima. Takvo uplitanje u proizvodnju hrane prouzročilo je alergije i druge bolesti kod ljudi. Kada govorim o hrani važno je naglasiti da prema direktivama Codexa Alimentarius svaka hrana koja se ne jede sirova i koja nije iz lokalnog uzgoja mora biti ozračena, a kod uzgoja voća i povrća dozvoljena je upotreba više od 3.000 različitih pesticida iako su neki od njih izrazito otrovni, te su neke zemlje zabranile njihovu upotrebu.

Kod industrijski prerađene hrane Kodeks dozvoljava više od 300 različitih aditiva koji se dodaju hrani, iako mnoga istraživanja za neke od njih dokazuju da mogu biti karcinogeni. Prije svega to se odnosi na aspartam, kalijev bromat, tartrazin i neke druge. Preko sustava kontrole hrane HACCP, sam proizvođač hrane kontrolira proizvodnju i preradu što otvara mogućnost prevare i manipulacije.

Ako uzmemo u obzir sve direktive i propise koje donosi Codex Alimentarius lako je zaključiti da se zagađuje životna sredina, narušava se ljudsko zdravlje, uništavaju se mali proizvođači hrane, a ukupna proizvodnja i prerada hrane stavlja se pod kontrolu multinacionalnih kompanija. P.A. Taylor direktor Zaklade dr. Mantthiasa Ratha navodi: „u Kodeksu se daje prednost multinacionalnim kompanijama, farmaceutskim, genetičkim i kemijskim industrijama, a  njihovi interesi stavljaju se ispred ljudskog zdravlja.“

Prema brojnim izvješćima milijuni ljudi širom svijeta pate od peludne groznice ili sezonskog alergijskog rinitisa. Ovisno o tome na što je osoba alergična, sezona alergija može početi u rano proljeće pa sve do zime. Alergijski rinitis također poznat kao peludna groznica znači upalu nosne sluznice uzrokovane pretjeranom reakcijom na određene okidače. Imunološki sustav bolesnika reagira na određene supstance koje se nalaze u zraku, kao što je pelud cvijeta, te započinje proizvodnju protutijela i otpuštanje histamina, ali i drugih protu upalnih tijela što dovodi do alergijskog rinitisa, uključujući kihanje, curenje iz nosa, svrbeži, kašlja i drugih neugodnih reakcija.

Kod cjelovitog pristupa u liječenju alergija važno je obratiti pažnju i na jetra. U tu svrhu mogu s koristiti mnoge biljke i homeopatski lijekovi koji će pomoći čišćenje i toniziranje jetara što ima pozitivan utjecaj na cijelo tijelo.

Pored gore navedenih detoksikacijskih organa ne smije se zaboraviti koža. Poticanjem znojenja, mnogi toksini mogu se ukloniti kroz kožu što istovremeno smanjuje opterećenje drugih organa za eliminaciju (jetra, bubrezi, crijeva). Zdravo znojenje može se postići u sauni ili snažnim vježbama. Sve to pridonosi eliminaciji toksičnih ostataka iz tijela, uklanja upale i jača imunitet u cjelini koji je prva linija obrane od nastanka alergijskih stanja.

Najbolje vrijeme za liječenje alergija je 2 do 3 mjeseca prije poznatog alergena. Proljete alergije treba započeti liječiti oko nove godine, a alergije na ambroziju u mjesecu svibnju. Organizmu treba neko vrijeme da bi ojačao imunološki sustav koji je glavna i prva linija obrane kod alergijskih reakcija.